Arch Linux je lagana i fleksibilna Linux distribucija koja se pridržava pet osnovnih principa koje često nazivaju “The Arch Way”:
- Jednostavnost
- Koreknost koda prije praktičnosti
- User-centric
- Otvorenost
- Sloboda
Nakon čitanja uvodnog članka na Arch Linux web stranici odmah sam prepoznao da je upravo to distribucija koju tražim.
U vrijeme kada sam se počeo interesirati za Arch sam koristio Fedoru kao svoju glavnu i omiljenu Linux distribuciju. Davala mi je najnovije pakete te lijepo uređen sustav a ujedno me poticala na istraživanje i učenje Linuxa. Tada sam mogu reći već bio nešto malo više od “zadrtog početnika” i imao sam godinu-dvije iskustva u korištenju Linux distribucija “pod prstima”. S vremenom mi je i ona dosadila, ali ne kao distribucija nego mi je dosadio njezin release model. Jednostavno mi je dosadilo svakih 6 mjeseci reinstalirati sustav kako bih dobio “latest and greatest”. Uvijek sam bio tip za “bleeding edge” distribuciju ;-) pa sam tako u svojoj potrazi za idealnom distribucijom došao do Arch-a kojeg i danas koristim.
Prva stvar koja me zaplašila kod te distribucije je bio sam postupak instalacije. Nisam naviknuo na toliko koraka i upisivanja tijekom instalacije distribucije da bi na završetku instalacije dobio:
ivan@tomica-arch:~$ _ovdjeupišitesvojunaredbu_
Kasnije sam zapravo shvatio koliko ti slobode daje takav tip distribucije, te zbog čega je to baš takva distribucija. Arch ne pokušava biti distribucija za osobe koje se prvi put susreću sa linuxom već za korisnike koji znaju kakvu distribuciju žele koristiti, odnosno kakav si sustav žele napraviti.
Premda instalacija samog sustava traje nešto duže u pravilu dobijete kompletniji sustav od onog koji bi ste dobili da preuzmete recimo ISO sliku neke “jednostavne za korištenje” distribucije i instalirate je na računalo. Uz takvu distribuciju dobijete hrpu programa koji vam vjerojatno niti ne trebaju a stvaraju dodatni bloat na računalu. Većina takvih distribucija ima već instalirano neko grafičko sučelje, neki display manager, neki tekst editor, neki web preglednik itd. Sve su to izbori koji su napravljeni umjesto vas i ne moraju se nužno poklapati s vašim željama i potrebama pa tako u većini slučajeva nakon instalacije neke distribucije prva stvar koju napravite je uklanjanje X broja programa koji vam ne trebaju pa nakon toga instalacija onih programa koji vam zapravo trebaju. Arch to ne radi već na vama ostavlja izbor programa i sučelja koje ćete koristiti.
Druga stvar je da su u službenim repozitorijima sve vanilla programi, prilagođeni samo u toj mjeri da se mogu pokretati na tom sustavu. Ako na Archu instalirate recimo KDE grafičko sučelje dobiti ćete KDE bez ikakvih modifikacija, baš onakav kakvim ga je sami proizvođač tog sučelja zamislio. Isto vrijedi i za ostala Desktop okruženja i upravitelje prozorima (Window managers, ili kratko “WMs”)
Uz sve to Arch je takozvana rolling release distribucija što znači da nema reinstaliranja sustava svakih par mjeseci kao što je to slučaj kod release baziranih distribucija ili veliki upgrade sustava svakih par mjeseci kao što je to slučaj kod semi-rolling release distribucija. Kod njega su vam nadogradnje dostupne svega par dana nakon što proizvođač programa objavi novu verziju.
Veliki broj programa je dostupan u službenim repozitorijima sustava a ako koji nije dostupan tu uskače AUR, odnosno “Arch User Repository”. AUR je repozitorij gdje korisnici mogu postaviti svoje programe od kud ih drugi korisnici sustava mogu preuzeti.
Na kraju bih kao najveću prednost Arch Linux distribucije naveo njezinu dokumentaciju koja je dostupna na wiki.archlinux.org web stranici i sadržava vrlo detaljne upute za podešavanje gotovo svakog programa koji vam zatreba. Ako gdje zapnete tu je uvijek dobro raspoložena ekipa na forumu i u Google+ zajednici.